Posvećena podsvestiZarij zube u sopstvenu kožu.
Zaurlaj! Prihvati svoje pogrešne reči, Ispljuni krvavu sujetu, Progutaj uvrede i oholost, Gorčinu i osvetu, i Mahni. Oteraćeš đavola. Gluv i slep Ostaćeš Probušenih dlanova, Jer si samo uzamao... Uhvatićeš vetar, Svoj, Sanjaćeš mirise drugih, Dozivaćeš ih ehom Ogrezao u sopstvu. Zalud ti kiša, Bušnih dlanova budalo jedna! 3. 10. 2015. Ivana Mandić |
SpokojnaZaglavljena u svojim željama nemam snage ni da mrdnem.
Crvenokosa u planini gleda u potok i vene međ biljem... Ne osećam glad. Ni strah... Ni bes... Samo lupnjava u grudima koja nervira, odzvanja u ušima do besvesti... Bez svesti o sebi... Bez ratova... Bez nežnosti prošlosti... Miris majčine dušice i zemlje... Hladno je ispod bedara dok čudesan mir srtuji kroz telo i ledi misli... U očima grane borova i parče neba koje proviruje... Miris smole... vlažan dlan... Ode... Dan... 10. 8. 2015. Ivana Mandić |
|